Na hrvatskom tržištu kapitala uskoro bi trebao profunkcionirati institut market makera. Market makeri imaju obavezu da svakodnevno u određenom rasponu daju naloge za kupnju i prodaju izabrane dionice s ciljem da zarade na razlici u cijeni. Na taj način se dodatno potiče likvidnost dionica, a dodatno se olakšava kontrola nad eventualnim manipulacijama cijenom dionice.
Market makeri su obično brokerske kuće i istovremeno žele kupiti i nude na prodaju vrijednosne papire za koje su zaduženi i onda kad za njih na tržištu nema drugih kupaca i/ili prodavatelja. Kroz svojevrsnu „imitaciju života“ market makeri postaju osigurači likvidnosti i stabilnosti, a ublažavaju nagli pad ili rast cijena dionica, pa se mogu smatrati i svojevrsnim mehanizmima za sprječavanje panike na tržištu.
I dok HANFA u institutu market makera vidi pomoć u regulaciji i sprečavanju špekulativnog ponašanja tržišta, istina je zapravo - suprotna. Market making je jedan od sofisticiranih oblika špekuliranja koje nam Hanfa u skoroj budućnosti priprema.
Za ilustraciju market makera poslužit ću se pričom s početka 20. stoljeća.
Dolaskom britanskih kolonijalista u Afriku, sitni trgovci uvidjeli su da u okolici seoceta u središnjoj Africi živi puno majmuna kojih u Britaniji nije bilo. Poželješe od toga napraviti biznis i odlučiše ponuditi otkupnu cijenu seljacima od 5 funti za svakog živog ulovljenog majmuna. Afrikancima ovo bijaše privlačna ponuda i počeše masovno izlovljavati majmune.
Nakon izvjesnog vremena majmuna je u prirodi bilo sve manje, te je ulov majmuna postajao sve neizvjesniji. Britanci odlučiše ponuditi veću otkupnu cijenu, odnosno 10 funti za svakog majmuna. Majmuna bijaše sve manje, i uskoro Britanci odlučiše za svakog novog ulovljenog majmuna ponuditi najprije 20 funti, a zatim i 30 funti. Za 30 funti ulov majmuna zaista se isplatio, no majmuna više nigdje u okolici sela nije bilo…
I Britanci ponudiše za ulovljenog majmuna 50 funti.
Jedne večeri, gazda je otputovao u London, a u selu je ostao njegov pomoćnik. Družeći se sa seljacima ponudi im novi posao: dok nema gazde on će pustiti već ulovljene majmune iz kaveza, a oni će njemu za svakog puštenog majmuna dati 35 funti. S obzirom da je to bila sigurna zarada od 15 funti jer će već sutra tog majmuna prodati po 50 funti, seljaci pristadoše, a pomoćnik pusti iz kaveza sve do sad ulovljene majmune.
Drugog dana seljaci krenuše u lov, no kad su stigli do mjesta na kojem su Britanaci trebali otkupiti majmune - nikog nije bilo.
Okrenuvši se oko sebe imali su što vidjeti – SVE SAMI MAJMUNI!!!
Market makeri su obično brokerske kuće i istovremeno žele kupiti i nude na prodaju vrijednosne papire za koje su zaduženi i onda kad za njih na tržištu nema drugih kupaca i/ili prodavatelja. Kroz svojevrsnu „imitaciju života“ market makeri postaju osigurači likvidnosti i stabilnosti, a ublažavaju nagli pad ili rast cijena dionica, pa se mogu smatrati i svojevrsnim mehanizmima za sprječavanje panike na tržištu.
I dok HANFA u institutu market makera vidi pomoć u regulaciji i sprečavanju špekulativnog ponašanja tržišta, istina je zapravo - suprotna. Market making je jedan od sofisticiranih oblika špekuliranja koje nam Hanfa u skoroj budućnosti priprema.
Za ilustraciju market makera poslužit ću se pričom s početka 20. stoljeća.
Dolaskom britanskih kolonijalista u Afriku, sitni trgovci uvidjeli su da u okolici seoceta u središnjoj Africi živi puno majmuna kojih u Britaniji nije bilo. Poželješe od toga napraviti biznis i odlučiše ponuditi otkupnu cijenu seljacima od 5 funti za svakog živog ulovljenog majmuna. Afrikancima ovo bijaše privlačna ponuda i počeše masovno izlovljavati majmune.
Nakon izvjesnog vremena majmuna je u prirodi bilo sve manje, te je ulov majmuna postajao sve neizvjesniji. Britanci odlučiše ponuditi veću otkupnu cijenu, odnosno 10 funti za svakog majmuna. Majmuna bijaše sve manje, i uskoro Britanci odlučiše za svakog novog ulovljenog majmuna ponuditi najprije 20 funti, a zatim i 30 funti. Za 30 funti ulov majmuna zaista se isplatio, no majmuna više nigdje u okolici sela nije bilo…
I Britanci ponudiše za ulovljenog majmuna 50 funti.
Jedne večeri, gazda je otputovao u London, a u selu je ostao njegov pomoćnik. Družeći se sa seljacima ponudi im novi posao: dok nema gazde on će pustiti već ulovljene majmune iz kaveza, a oni će njemu za svakog puštenog majmuna dati 35 funti. S obzirom da je to bila sigurna zarada od 15 funti jer će već sutra tog majmuna prodati po 50 funti, seljaci pristadoše, a pomoćnik pusti iz kaveza sve do sad ulovljene majmune.
Drugog dana seljaci krenuše u lov, no kad su stigli do mjesta na kojem su Britanaci trebali otkupiti majmune - nikog nije bilo.
Okrenuvši se oko sebe imali su što vidjeti – SVE SAMI MAJMUNI!!!
Nema komentara:
Objavi komentar